Zanima me mišljenje mojih prijatelja forumaša oko nečega. Nečega što mi se već duže mota po glavi.
A to je taj sustav, način rada ili želja Bjelice da na svakoj poziciji ima dva rješenja. Neću ulaziti u u pitanja je li to dobro, imati dva rješenja na svakoj poziciji. Naravno da je, tu nema nikakve dvojbe! Ako ti se netko ozljedi, imaš rješenje. Ako netko ima kartone, imaš rješenje. Ako neko upadne u lošu formu, imaš rješenje. Tko to ne bi htio!
Ono što me zanima koliko je to svrsishodno i pragmatično iz pozicije NK Osijek i HNL-a, a sve u kontekstu nekog šireg smisla.
Naravno, sve to postavljam u kontekstu našeg budžeta za plaće. Neka je on, u kontekstu ovoga što pišem, 100 nečega.
Evo, npr. konkretno za našu ekipu. Trebamo li imati dva kvalitetna rješenja na bočnim pozicijama? Lijevi bočni je Jurčević, jel nam treba još jedan lijevi bek, sličnih kvaliteta koji će doći za neku određenu cifru i "odgristi" nešto od onih 100? Ili tu poziciju može pokriti npr. taj Mekić ili netko drugi. Namjerno kažem "pokriti". Znači, netko treba "uletiti" nekoliko utakmica godišnje kad ovaj ima kartone. Neću sada uzimati u obzir neke dugotrajne ozljede jel to je nešto drugo. Ako uzmemo da je ovaj Cheberko došao kao alternativa Jurčeviću (ne mora biti tako, ali uzmimo), hoće li on biti sretan da sjedi na klupi? Hoće li biti sretan da uskoči par utakmica? Ma, hoće li biti sretan čak i da ravnomjerno podjele minutažu. Ja mislim da neće. Možemo čak i maknuti ulogu njegove sreće i maknuti je iz ovog konteksta. Šta nas briga jel sretan? Ali, koliko je to oportuno za klub? Ista stvar za Jurčevića. Znam da će mnogi reći one poznate stvari o konkurenciji. I tu su stvari jasne. Naravno da je poželjna.
Ili, pogledajmo gužvu u veznoj liniji, gdje za 3 mjesta konkurira 6 veznjaka. Za HNL, podosta kvalitetni veznjaci. Siguran sam da niti jedan ne želi grijati klupu. A minutaže za sve dovoljno - nema. Ovo je HNL. Nema Lige prvaka. Tu nije nešto ubitačan tempo da su potrebne neke prevelike rotacije.
Hoćemo li sad dovesti krilnog igrača da bude konkurencija Boharu? Boharu koji ganja mjesto u reprezentaciji, za kojeg je plaćena odšteta i sigurno ne igra za malu plaću? A taj koji bi došao? Pa ne dolazi grijati klupu. Uostalom kakav je to igrač (i koliko je poželjan) ako se samo tako pomiri da je rezervna opcija. Naravno, osim ako je u nekim podmaklim godinama (Topčagić) ili neki mladac, pa će biti sretan sa mrvicama od minutaže. Ali, evo već u ovom primjeru, svi se nadamo da će krilni igrač koji dolazi biti neko "ime", ili barem dobar igrač. Kako to uskladiti? Kako podjeliti minutažu? Kako uopće da igrač pokaže što može ako nema kontinuiranu minutažu? Evo, npr. Caro. On, po meni, ne odaje dojam da je igrač koji može igrati u ovako dobrom Osijeku. Mislim da takvih igrača ima puno po HNL-u. Pa čak i drugoligaškim terenima. Ali, kako da on nekoga razuvjeri kad nema minutažu? I ne može je dobiti. Bar ne u kontinuitetu.
Uzimam si čak i nekakve velike europske klubove za primjer, pa i ove najveće. Nemaju svaku poziciju baš poduplanu. Sigurno ne jednako kvalitetnim, pa čak ni približno jednakim igračima. Jedan Liverpool doslovno "krpa" neke pozicije kad Robertson ili Arnold imaju kartone ili neku ozljedicu. Ili umor. Real, Barcelona,...
Neke pozicije tu iskaču više od drugih. Recimo, mislim da se mora imati dva kvalitetna napadača. Ne možeš imati jednog odličnog, a na klupi nekog juniorca ili "trubu". Ali recimo, bočna pozicija. Ne mogu vjerovati da mi sad, recimo u slučaju kartona Jurčevića, ne možemo dobiti utakmicu ako tu uleti neki Marko, Pero ili Šime. Napominjem, govorim o jednoj utakmici sa vremena na vrijeme, ne o nekoj trajnoj ozljedi Jurčevića.
Ili, recimo. Prva "krila" su nam Pero i Bohar. Erceg može uskočiti na obje te pozicije kad zatreba. Kako zadovoljiti u toj "jednadžbi" još ovoga koji treba doći? Kako zadovoljiti 6 dobrih veznjaka, koji bi svi htjeli igrati? U HNL-u? Ne govorimo o engleskom premiershipu ili španjolskoj primeri. U pitanju je HNL.
Da zaključim. Mnogi će sad odgovoriti "pa koga briga jesu li oni sretni i zadovoljni minutažom, neka se izbore sa sastav". I apsolutno se slažem! Ali, dolazimo do onoga što sam na početku spomenuo. Budžet za plaće 100 nečega. Je li pametnije, svrsishodnije ili kako god želite, otkinuti za svaku tu poduplanu poziciju nešto od tih 100 ili sve to (ili barem nešto) što bi otkinuli za te poduplane pozicije uložiti u pravo pojačanje. Kao sad npr. za Santinija. Ili da budem potpuno banalan. Jel bolje dati Cari, Vukoviću i rezervnom krilu 20 od onih 100? Ili samo jednom igraču dati svih tih 20, igraču koji je neosporno pojačanje, a na ovim pozicijama se "krpati" kad zatreba.
Malo sam sad napisao previše, ne znam jesam li dobro objasnio što želim reći.

Što vi mislite? Kako bi se vi ponašali da ste trener? Kako vi razmišljate oko ovoga?